Što je to Apostolat mora?
Na koji način Odbor HBK za pastoral pomoraca vrši svoje poslanje u Crkvi u Hrvata? Koje sve programe izrađuje i koje sve inicijative podupire?
O. Šafarić: Odbor za pastoral pomoraca HBK ima cilj poticati i provoditi pastoralnu skrb među ljudima čiji je rad vezan uz more. Takva pastoralna djelatnost odvija se u mnogim pomorskim zemljama diljem svijeta. Odbor čine svećenici koje su biskupi primorskih biskupija odredili da se brinu za pomorce i ribare. Posebna pastoralna skrb potrebna je u značajnijim lukama jer su ondje pomorci najbrojniji. Na čelu odbora je predsjednik, a to je biskup kojega odredi biskupska konferencija. Njega zovemo promotorom, tj. promicateljem tog apostolata. U Hrvatskoj je to biskup porečki i pulski mons. Ivan Milovan. Njegov je važan zadatak poticati taj apostolat i tražiti izvješće o pastoralnoj skrbi pomoraca koje će prenijeti biskupskoj konferenciji te poticati kod drugih biskupa osjetljivost za taj specifični pastoral. On je ujedno povezen s Papinskim vijećem za iseljenike i ljude na putu u svemu što se tiče Apostolata mora.
Ovi su svećenici određeni za pastoral pomoraca u našim primorskim biskupijama: u Porečkoj i pulskoj biskupiji don Joško Listeš, župnik u Balama, u Rijeci fra Stanko Dodig, kapucin, župnik Gospe Lurdske, u Krčkoj biskupiji mons. Nikola Radić, u Malinskoj, u Zadarskoj nadbiskupiji don Srećko Frka-Petešić, župnik u Pagu, u Splitu je to fra Miljenko Vrabec, kapucin, župnik Gospe od Pojišana, u Hvarskoj biskupiji don Mario Zelanović, župnik u Dolu, u Pločama don Petar Mikić i u Dubrovačkoj biskupiji don Ante Marković, župnik u Vignju. Biskup promicatelj izabire jednoga od svećenika u ovom apostolatu i predlaže ga biskupskoj konferenciji koja će ga svojim dekretom imenovati na određeno vrijeme nacionalnim ravnateljem Apostolata mora. Od 1993. godine tu službu obnašam ja.
Što je to Apostolat mora i kako funkcionira?
| Potpuno nove prilike za Apostolat mora u Hrvatskoj nastaju nakon demokratskih promjena 1990. godine. Tu je prekretnica u toj pastoralnoj djelatnosti. Apostolat mora od želje prelazi u stvarne aktivnosti kao što je to u mnogim lukama svijeta. Umor kao posljedica bezobzirnog iskorištavanja pomoraca danas je, prema nekim istraživanjima, najčešći uzrok mnogih stradavanja na moru. Mnogi sudari, nasukivanja i brojne radne nesreće posljedica su premorenosti sve malobrojnijih posada koje ne samo da teško nalaze vremena za izlazak u luci već jedva nalaze vremena za nužno potreban odmor. |
Upravo tih godina počinju svečanije i masovnije proslave blagdana sv. Nikole, zaštitnika pomoraca na dan 6. prosinca. Na inicijativu AM i drugi svećenici u primorskim mjestima okupljaju pomorce i ribare te njihove obitelji. Tu nastaju prvi važniji susreti AM s našim pomorcima. Osim toga pažljivo smo pratili što radi Apostolat mora u lukama diljem svijeta. Predstavnici Apostolata mora, kao grupa, prvi put sudjeluju na Svjetskom kongresu Apostolata mora 1987. u Mombasi u Keniji.
Potpuno nove prilike za AM u Hrvatskoj nastaju nakon demokratskih promjena 1990. godine. Tu je prekretnica u toj pastoralnoj djelatnosti. AM od želje prelazi u stvarne aktivnosti kao što je to u mnogim lukama svijeta. Moj prvi pastoralni posjet splitskoj Sjevernoj luci bio je 23. studenoga 1990. Išao sam u pratnji kapetana Branimira Franića. Najodgovorniji ljudi u Sjevernoj luci bili su ponešto iznenađeni, ali primili su me veoma lijepo. Odmah se vidjelo da znaju kako djeluje Apostolat mora u drugim zemljama i nisu imali ništa protiv da tako bude i u Splitu. Toga dana posjetio sam posadu na talijanskom trgovačkom brodu »Vagero« i na šibenskom brodu »Tijesno«. Bio je to uzbudljiv početak pastoralne brige za pomorce u Hrvatskoj. Toga istoga dana u luci se našao prvi lučki pilot kapetan Mladen Russo. Poziv na suradnju, i on uskoro postaje marljiv i postojan suradnik, a tijekom vremena i duša Apostolata mora u Splitu.
Susreti s pomorcima često su veoma dragocjeni
Sudjeluju li u Apostolatu mora samo svećenici ili imate i drugih suradnika? Koja su njihova zaduženja i kompetencije?
O. Šafarić: Tu su i drugi suradnici: prof. Anamarija Petrić i njezina sestra Elda, Ana Mohorović, prof. Tanja Đirlić, Marija Kunjašić, kapetan Petar Bubić, Damir Ruić i još neki drugi. Bez njihove pomoći Apostolat mora u Splitu ne bi mogao razviti svoju djelatnost. Pomažu u posjećivanju posadama brodova, dopisivanju, informiranju, kao vozači, članovi uredništva časopisa »Sidro«, pomoćnici pri organizaciji slavlja i drugog. Oni svaki na svoj način pridonose boljem pastoralnom služenju Apostolata mora u Splitu.
Budući da sam sudjelovao na europskim konferencijama i svjetskim kongresima AM diljem svijeta, na kojima je uvijek bilo mnogo više laika suradnika nego svećenika, odmah mi je bilo jasno da Apostolat mora ne može kvalitetno djelovati ako sve ovisi samo o svećeniku, ma koliko on bio zauzet i marljiv. Zato sam odmah okupio malu grupu vrijednih suradnika. Treba reći da ni jedan svećenik u nas ne vrši samo službu dušobrižnika pomoraca, već to služenje dragovoljno vrši uz druge svoje svakodnevne svećeničke obveze. Tako je to i u svijetu. Apostolat mora u Hrvatskoj svake godine održava godišnji susret na kojem se okupe svećenici i suradnici.
Zašto Crkva osjeća potrebu da uz svoj redoviti župni pastoral treba skrbiti o pomorcima i na specifičan način?
O. Šafarić: Crkva skrbi o pomorcima na specifičan način zato što je prepoznala da je način njihova života poseban. Sama činjenica da se pomorac odlaskom na brod za nekoliko mjeseci odvaja od svoje obitelji, od svojih prijatelja, od svoje životne sredine, od svoje župne zajednice - čini njegov život posebnim i, dakako, težim. Na brodu živi na strogo ograničenom prostoru, s različitim ljudima koji su se ondje našli, koje nije on birao, s kojima mora komunicirati, često uz jezične barijere, jesti ono što se pripravi, u poslu surađivati s članovima posade koji su različite naobrazbe, kulture, svjetonazora i vjere. Brod se u luci zadržava kratko, a članovi posade svi su zaposleni te često nemaju vremena ni za odmor ni za izlazak s broda. Svoje vjernike koji su na moru Crkva ne može niti smije zaboraviti. AM je tu da u lukama priđe pomorcima, da pokaže da ih njihova Crkva nije zaboravila. Ako oni trenutačno nisu uključeni u redoviti život svoje župne zajednice, brigom AM mogu prepoznati da se Crkva za njih brine i da su oni dio te velike Božje obitelji razasute po svem svijetu. Iskustva lučkih kapelana govore da su susreti s pomorcima na brodu i u centrima Stella maris za pomorce često dragocjeni i da mogu donijeti novi duhovni polet, ljudsko ohrabrenje i samopouzdanje.
Osnovni je cilj - evangelizacija
Što pomorci očekuju od pomorskog kapelana? Na koji način on ostvaruje kontakte s mornarima?
O. Šafarić: To je pitanje na koje se pokušavalo odgovoriti na mnogim dosadašnjim lokalnim, regionalnim i svjetskim skupovima. Razmotrivši mnoštvo odgovora i želja u Apostolskom pismu »Stella maris«, što ga je u Rimu 31. siječnja 1997. potpisao papa Ivan Pavao II, naznačeno je kakav bi on trebao biti. Tu se ističe da kapelana AM, prije svega, treba »resiti čestitost života, revnost, mudrost i poznavanje pomorskoga svijeta. Potrebno je da pozna više jezika i da je dobroga zdravlja«. Takav će zacijelo ispuniti očekivanja pomoraca. To je idealan opis savršenog svećenika za rad s pomorcima. Što je pojedini kapelan AM bliži tom idealu, to bolje.
Osobno, kontakte s pomorcima ostvarujem u susretima prigodom posjeta brodovima, čestim susretima s pomorcima i njihovim obiteljima na ulici, na putovanjima, u zračnim lukama u Zagrebu i Splitu kada odlaze na brod ili se nakon iskrcaja vraćaju svojim obiteljima, u našem splitskom svetištu Gospe od Pojišana gdje pomorci, sami ili zajedno sa svojim obiteljima, rado navrate prije odlaska na brod i nakon povratka kući. Susrećem se s mnogima od njih kao i s članovima njihovih obitelji u crkvi prigodom proslave blagdana sv. Nikole biskupa. Susrećemo se i s učenicima pomorske škole, sa studentima pomorskoga fakulteta i njihovim profesorima. Susrećem ih i na različitim proslavama što ih priređuju brodarske kompanije, Udruga pomorskih kapetana, Udruga pomorskih strojara, Sindikat pomoraca Hrvatske te brodogradilište »Brodosplit«. Takve susrete imaju i drugi svećenici iz Apostolata mora kao i naši suradnici. Svaki takav susret, nadam se, bio je novi korak na putu prema osnovnom cilju AM, a to je evangelizacija.
| Jednonacionalne posade uživaju solidnije uvjete Po Vašim saznanjima iz susreta s pomorcima, je li isto biti mornar na našim brodovima ili rad na »strancima«? Što je prednost, a što nedostatak? O. Šafarić: Prije pojave tzv. »zastava pogodnosti« (Flags of Convenience) brodske posade su u pravilu bile jednonacionalne. No nastojanje brodara da smanje troškove, otvaraju vrata stranim, manje plaćenim posadama, pa se danas procjenjuje da oko dvije trećine brodova u svijetu ima višenacionalnu posadu. Državne kompanije, kao što je u nas »Jadrolinija«, obično imaju jednonacionalnu posadu i u pravilu nude dobre i vrlo dobre uvjete ugovora, što nije slučaj na tzv. »podstandardnoj« tonaži zastava pogodnosti kao i na brodovima »otvorenog upisnika« nekih inače tradicionalno poznatih pomorskih nacija. Jednonacionalne posade u pravilu uživaju solidne uvjete, no prema istraživanju koje je proveo »Seafarers' International Research Centre« iz Cardiffa, miješane posade ipak dobro funkcioniraju. To je prilika i za razvijanje ekumenizma i međukulturološke snošljivosti. Kod miješanih posada uočene su teškoće pri komuniciranju, naročito u izvanrednim okolnostima, a treba priznati da se »problemi« najčešće javljaju u kuhinji. |
Ostvarujete li kontakte i sa stranim pomorcima koji dolaze u naše luke? Na koji način?
O. Šafarić: Ima stranih brodova na kojima su svi članovi posade naši pomorci, ali razumljivo je da su na stranim brodovima strani pomorci. K njima dolazimo isto tako kao i k našima. Posade su često sastavljene od ljudi iz različitih država, različitih nacionalnosti i različitih vjera. Prema svima iskazujemo poštovanje. Spomenut ću primjer iz moga dnevnika AM što ga pišem od 1990. godine: Strani trgovački brod »Dream« 22. listopada 2005. U Sjevernoj luci iskrcavaju sol u vrećama. Posada je egipatska. Zapovjednik kapetan Mouallem Abdo je Libanonac, sada živi u okolici Beiruta. On je maronit, a ostali članovi posade svi muslimani. U posjet smo došli kapetan Mladen Russo i ja. Zadržali su nas u brodskom salonu. Bili su veoma prijazni i gostoljubivi. Nakon srdačnoga, prijateljskog razgovora na palubi smo se zajednički fotografirali. Drugog dana, u nedjelju, zapovjednik nam je uzvratio posjet. Došao je s prvim časnikom Eltahanom Adelom. Pokazali smo im svetište Gospe od Pojišana i kapucinski samostan te smo na kraju i mi njih počastili kolačićima i sokovima. Časnik nije jeo niti pio sok jer se drži propisa svoje vjere da u vrijeme ramazanskog posta od jutra do večeri ne jede niti pije. Nakon posjeta Apostolatu mora pokazao im je kapetan Mladen Russo glavne znamenitosti Splita. Na stranim brodovima vrlo često susrećemo filipinske pomorce koji su katolici.
Koja je razlika u radu na putničkim i na teretnima brodovima?
O. Šafarić: Putnički brodovi općenito mnogo češće od teretnih brodova pristaju u luku. Putovanja »teretnjaka«, ovisno o kategoriji plovidbe i tipu broda (kont, bulk, tanker), mogu biti vrlo duga, uz vrlo kratko zadržavanje u luci. Općenito može se reći da je osjećaj osamljenosti, pa i napuštenosti koji na dugim putovanjima daleko od obitelji i domovine često prati pomorce, manje prisutan kod pomoraca na putničkim brodovima. Nema bitne razlike u obnašanju dužnosti na putničkom i teretnom brodu.
Nekada su kršćanski pomorci bili navjestitelji evanđelja u nekršćanskim krajevima. Ima li danas takvih primjera?
O. Šafarić: Današnji pomorci su u drukčijim uvjetima. Brodovi se u luci zadržavaju kratko, a malobrojni članovi posade svi moraju biti na svojim radnim mjestima. Vremena za izlazak s broda ima veoma malo te je gotovo nemoguće ostvariti neku ozbiljnu i trajnu povezanost. Ipak više puta sam naišao na primjer izvrsnog svjedočenja vjere na brodu. Primjer iz mog dnevnika: Brod »Southern Express« plovi pod panamskom zastavom. Posadu čine Indijci. Nakon što smo pozdravili zapovjednika, ljubazno nas je primio konobar. Odmah je rekao da je i on katolik. Nakon razgovora poveo nas je u svoju kabinu. Na stolu je bila otvorena Biblija i molitvenik. Rekao je da svaki dan triput moli. Nastoji da jedanput to bude u isto vrijeme kada moli i njegova obitelj u Indiji. Ostali članovi posade nisu bili katolici, ali se vidjelo da svoga konobara neobično poštuju.
Rad na brodu sve je naporniji
Koliko je zanimanje mladih ljudi za zvanjem pomorca?
O. Šafarić: Zanimanje mladih za pomorsko zvanje sve je manje. Srednje pomorske škole i pomorski fakulteti nisu popunjeni. Trebat će učiniti nove korake da se stanje popravi i da mladi ljudi opet spoznaju i lijepo lice toga poziva. Stara je i istinita izreka: Ploviti se mora.
Osim nemirnog i olujnog mora, jesu li životi pomoraca još ičim drugim ugroženi?
O. Šafarić: Udobnije je ploviti na mirnom moru, ali olujno more ne ugrožava današnje brodove pa ni ljudske živote kao nekad. Umor kao posljedica bezobzirnog iskorištavanja pomoraca danas je, prema nekim istraživanjima, najčešći uzrok mnogih stradavanja na moru. Mnogi sudari, nasukivanja i brojne radne nesreće posljedica su premorenosti sve malobrojnijih posada koje ne samo da teško nalaze vremena za izlazak u luci već jedva nalaze vremena za nužno potreban odmor. Takav način života pogoduje alkoholizmu i sve prisutnijem drogiranju kod pomoraca.
Za one koji su po nekoliko mjeseci odsutni, kakva je komunikacija s obiteljima? Je li njihov obiteljski život ugrožen takvim ritmom života?
O. Šafarić: Zbog sve napornijeg rada na brodu skraćeno je vrijeme trajanja ukrcanja (šest ili četiri mjeseca, a neki imaju i bolje uvjete) a suvremene mogućnosti komunikacija s obiteljima značajno olakšavaju inače naporan boravak na brodu. Stoga, što zbog skraćenog ugovora, što zbog olakšanog komuniciranja, moglo bi se reći da obiteljski život nije ugrožen, ili barem znatno manje nego nekada.
Poslovično se govori da su veliki lučki gradovi stjecišta nemorala. Koliko je to točno i koliko je život pomoraca ugrožen nemoralom u velikim svjetskim lukama?
O. Šafarić: Današnji pomorac, član malobrojne posade, za kratkog zadržavanja u luci gotovo da nema vremena za izlazak, pa ima sve manje mjesta predrasudama o nemoralnom životu pomoraca u lukama diljem svijeta.
Kad se radi o mladim neiskusnim pomorcima, uvijek upozoravam da svaki od njih mora zrelo i odgovorno odvagnuti sve što nudi blještavilo zamamnih ponuda. Čaša žestokog pića, cigareta, droga, društvo, moj je izbor. Uvijek moram imati na pameti: Nije isto hoću li se svojoj obitelji vratiti vedra i nasmijana lica ili će moja obitelj ugledati turobno lice nesretnog čovjeka, ili neizlječivog bolesnika.
| Oko dvadeset i sedam tisuća hrvatskih pomoraca Koliko u Hrvatskoj ima pomoraca? Koliko je kvalitetna i što sadržava skrb za pomorce u našim većim pomorskim gradovima? O. Šafarić: Prema nepotpunim podacima kojima raspolaže Sindikat pomoraca Hrvatske, u našoj državi ima oko 27.000 pomoraca. Mi smo mala zemlja. Naše luke ne mogu se mjeriti s velikim svjetskim lukama po količini prometa. To znači da je u našim lukama manje brodova, manje pomoraca i dakako manje novca. Zato mi zasada još ne možemo imati dobro uređene klubove ili centre u koje bi svraćali pomorci dok im je brod privezan u luci. Hoće li se to u skoroj budućnosti ostvariti, najprije u našoj najvećoj luci Rijeci, treba se nadati. Dotada AM nastoji svoju pastoralnu brigu za domaće i strane pomorce ostvarivati, prije svega, različitim susretima, bilo na brodovima u crkvenim prostorijama ili na drugim prikladnim mjestima. I u takvim prilikama pomorci dobro vide i cijene svaki naš korak što je učinjen s iskrenom zauzetošću u vjeri i ljubavi. |
Nema komentara:
Objavi komentar