Neka sve pomorce prati moćan zagovor i zaštita Blažene Djevice Marije, Gospe od Pojišana i Sv. Nikole biskupa!

Molitva na brodu „Alfa“ Splitskog Brodospasa u prigodi blagdana sv. Nikole i Dana pomoraca, 05. 12. 2009

U prigodi blagdana sv. Nikole i Dana pomoraca, u subotu 5. prosinca u splitskoj sjevernoj teretnoj luci, Apostolat mora Hrvatske i Udruga pomorskih kapetana Split priredili su prigodnu čestitku pomorcima na brodu „Alfa“, Splitskog Brodospasa. Pozdravnu riječ u ime Udruge pomorskih kapetana i u ime Apostolata mora uputio je kapetan Miroslav Pinterić:

„Ovom prilikom svim ljudima od mora, svim pomorcima ma gdje bili želimo uputiti riječ čestitke za blagdan, riječ nade i potpore. Nalazimo se na brodu „Alfa“, splitskog Brodospasa koji je multifunkcionalni brod i namjenjen prvenstveno za opskrbljivanje naftnih platformi, ali i posebno specifično za spašavanje ljudi i brodova, prijevoz osoba i tereta prilikom opskrbe, ali i prilikom spašavanja – simbolično danas pred blagdan Sv. Nikole kojem se mnogi pomorci mole za spas prilikom različitih neprilika na moru“.

Potom je lučki kapelan u Splitu kapucin fra Miljenko Vrabec, župnik splitske župe Gospe od Pojišana, zavjetnog svetišta pomoraca i grada Splita Blaženoj Djevici Mariji prenio riječi poruke pomorcima i ribarima uz blagdan Sv. Nikole msgr. Ivana Milovana, biskupaporečkog i pulskog, predsjednika odbora HBK za pastoral pomoraca, te izrekao svečanu molitvu, koja svake godine ima svoju specifičnost:

„Gospodine, oslobodi sve pomorce nepredvidivih događaja i pomorskog piratstva te različitih malverzacija. Ne dopusti da ijedan pošteni pomorac postane žrtva kriminalizacije i nepravednog suđenja. Pomozi, Gospodine, svim pomorcima da u lukama naiđu na blagotvorno ljudsko razumijevanje i suosjećanje dobrih ljudi. Daj da svi naši pomorci, ribari, naši brodograditelji i svi oni čiji je rad vezan uz more budu za svoj rad pravedno nagrađeni kako bi mogli dostojno uzdržavati svoje obitelji. Pomozi im da unatoč svih teškoća, što ih život na moru donosi, mogu vedro svjedočiti Nadu i vjeru u Tebe“, kazao je lučki kapelan.

Prigodnoj svečanosti, između ostalih, nazočili su direktor flote Brodospasa g Željko Samarđija sa svojom suprugom Žanom Samarđija, kapetan broda „Alfa“ g. Joško Žižić, prvi časnik palube g. Boško Salvezani i drugi časnik palube g. Oluić Petar, te ostala cjelokupna posada broda. Na kraju svečanosti kap. Miroslav Pinterić u ime Udruge pomorskih kapetana Split i Apostolata mora darovao je kapetanu broda prigodnu blagoslovljenu sliku Sv. Nikole, a čestitka i molitva je s broda putem radio i internet veza prenesena posadama brodova flote Brodospasa, te ovim putem preko katoličkih medija i svima pomorcima.

Proslava blagdana sv. Nikole u Svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, zavjetnom svetištu pomoraca

Sveti Nikola jedan je od najomiljenijih kršćanskih svetaca. Zazivaju ga pomorci, putnici, trgovci, zatvorenici, žene nerotkinje i djevojke koje žele naći dobrog muža... čak i kradljivci. Osobito djeca radosno išćekuju njegov blagdan 6. prosinca i stavljaju u prozor očišćene čizmice i cipele - da bi ih sveti Nikola napunio darovima. Nikola je i pravi ekumenski svetac; štuje ga Istok i Zapad. Na istoku je proživio svoj životni vijek, a na zapadu, u Bariju (Italija) časte se njegovi posmrtni ostaci. Istočna Crkva, osim nekoliko njegovih spomendana tijekom godine, posvečuje mu i jedan dan u tjednu - četvrtak, kad se sv. Nikola posebno spominje u liturgijskim molitvama.

Blagdan sv. Nikole biskupa slavimo 6. prosinca. U našem se splitskom zavjetnom svetištu pomoraca - Gospe od Pojišana - sv. Nikola od davnina slavi i kao zaštitnik pomoraca. Na taj dan na svećanim euharistijskim slavljima skupe se svi pomorci i ljudi od mora našega grada Splita, a i šire. Tako će biti i ove godine. Kako ove godine blagdan sv. Nikole pada u nedjelju, 6. prosinca, biti će osobito svečano, a događanja u našem svetištu biti će prema sljedećem rasporedu:

8,00 sati: jutarnja sv. misa

10,00 sati: misa za učenike, studente i profesore pomorskih škola, učilišta i fakulteta

11,30 sati: misa s djecom. Nakon sv. mise mladi Franjevačke mladeži Gospe od Pojišana i djeca izvesti će prigodan program dočeka sv. Nikole i djeci podijeliti prigodne simbolične darove.


19,00 sati: misa za sve pomorce i njihove obitelji. Predvodi je i propovijeda fra Domagoj Runje, odgojitelj franjevačkih bogoslova. Nakon mise u prostorijama samostana za sve pomorce je prigodno druženje.

KROZ TJEDAN OD ČETVRTKA DO SUBOTE 3.- 5. PROSINCA U 19,00 SATI U NAŠEM JE SVETIŠTU TRODNEVNICA NA ČAST SV. NIKOLE.

više i Sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca pročitajte ovdje

MOLITVA SV. NIKOLI

Ako tražiš čuda,
Slijepi gledaju, uzeti hodaju, a kosti se Nikoline manom znoje.

Nestaju opasnosti,smiruju se oluje,
pričaju o tome pomorci.

Vrati se ocu Adeodatu i začudi Agarene.
I tri djevice spasi,o čemu priča narod u Patari.

O, ti preblaga zemljo što kosti svete kriješ
za sve ih narode čuvaj,
što k tebi iz daleka hrle, o, sretni grade Bari.

Mornarima koji te zovu brzo svoju pomoć pruži,
da morem zavlada tišina Mariji ti se pomoli.

Ti posreduješ kod Boga i blažiš porođajne bolove
majkama koje te zazivaju
i svima zdravlje tvoja sveta mana donosi.

Neka svi budu slobodni od opasnosti koje nosi život
od ratova i gladi, o slavni Nikola, veliki oče.
Amen

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Moli za nas sveti oče Nikola:
Da dostojni postanemo obečanja Kristovih.
Pomolimo se:
Bože, koji si činio i nastavljaš svaki dan činiti čudesa preko svog blaženog Nikole, tvog slavnog priznavaoca i biskupa, daj molimo te, da po njegovim zaslugama i zagovoru budemo oslobođeni od paklenih kazni i od svake pogibelji.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

PORUKA POMORCIMA I RIBARIMA UZ BLAGDAN SV. NIKOLE 2009.

Poštovani štovatelji sv. Nikole,

dragi naši pomorci i ribari!

U prigodi blagdana vašeg dragog i moćnog Zaštitnika želim vam uputiti riječ pozdrava i ohrabrenja. Vi najbolje osjećate sve okolnosti u kojima se odvija vaš život i život vaših obitelji, okolnosti koje znadu biti i vrlo teške, gdje su vam zagovor i pomoć sv. Nikole posebno potrebni, što ste sigurno ne jednom u životu i osjetili.

Misleći na opasnosti s kojima se moraju „nositi“ pomorci i ribari, zajednica crkve često moli za „sretan povratak pomorcima“. Slavni istarski biskup Juraj Dobrila (+ 1882.) uvrstio je u svoj molitvenik „Oče budi volja tvoja“ razmišljanje i molitvu za pomorce.  „Divno je more! Ono je slika vječnosti! Širi se pred nama kao da nema kraja. Sad je mirno i blagotvorno, sad opet nemirno i uzburkano!  Čarobno je i okrutno, ali uvijek drago srcu pomorca. Sjećaj se uvijek, osobito usred bijesnih valova,  da si u rukama Gospodina!“

Molitvom za „sretan povratak pomorcima“ izriče se životna i psihološka činjenica, kako je boravak na moru, daleko od svojih, na neki način „nenormalno“ stanje te se iščekuje  povratak. Dragi pomorci, vi obavljate iznimno korisnu službu čovječanstvu. Kako bi život izgledao bez pomoraca, bez razmjene roba među zemljama i kontinentima? Bez vaše bi službe mnogo toga stalo. Ali vaša je služba vezana uz mnoge fizičke rizike kao i duhovne teškoće zbog odvojenog i jednoličnog života, čega se prilikom blagdana vašeg zaštitnika sv. Nikole posebno prisjećamo te izražavamo zahvalnost i solidarnost s vama i s vašim dragima koji s vama podnose dio vašega „križa“.

Zbog toga je „povratak“ nakon obavljenog zadatka tako drag. Crkva i sama ima iskustvo putnice te zna što je „mirno more“ i „sigurna luka“. Susreće na svom putovanju kroz stoljeća,  kroz vrijeme prema vječnosti, lijepe trenutke napretka i mirnog suživota ljudi, ali i bijesne valove prevrata i progona te zastranjivanja s pravog puta. 

Uz osjećaje dubokog shvaćanja vašeg zanimanja i suosjećanja s vašim dragima, podsjećamo kako je Benedikt XVI. ovu godinu proglasio „Godinom svećenika“. Za svećenike on kaže da su „predragocjeni dar čovječanstvu“. Upravo svećenici i župne zajednice na posebni način nose u srcu svoje pomorce, suosjećaju s njima i prate ih svojim molitvama i dobrim željama.

U glavnim svjetskim lukama postoje svećenici zaduženi posebno za potrebe mornara. Potražite ih i obratite im se uvijek pouzdanjem. Poznato vam je također da i u našim lukama od Pule do Dubrovnika djeluje Apostolat mora, organizirana konkretna služba Katoličke Crkve koja promiče pastoralnu skrb za pomorce i ribare, a članovi su joj svećenici i ekipe suradnika. Oni održavaju susrete s pomorcima, ribarima, njihovim obiteljima i svima koji tu rade i od mora žive. Godišnji susret našega Apostolata mora bio je nedavno u mjesecu rujnu u Karlobagu.

Dragi pomorci, ribari i svi štovatelji sv. Nikole!

Sa srcem punim razumijevanja za vaše teškoće, za opasnosti kojima ste izloženi, za vaš naporan rad, vaša stremljenja i zauzimanja, preporučujem vas i vaše obitelji vašem velikom Zaštitniku. Kroz 16. stoljeća on bdije nad morima i brodovima pomažući onima koji ga zazivaju. Da nije toga bilo, bio bi već davno zaboravljen. Imajte povjerenja u njega, neka vam on bude pomoćnik na putovanjima morem i na putu života.

                                                              + Ivan Milovan, biskup porečki i pulski
 Predsjednik Odbora HBK za pastoral pomoraca

NOVI VJETROVI U SLUŽBI APOSTOLATA MORA

     Apostolat mora, latinski Apostolatus Maris, engleski Apostleship of the Sea, je organizirana konkretna služba Katoličke Crkve diljem svijeta koja promiče posebnu pastoralnu skrb za pomorce i potiče ih da svoju vjeru zauzeto svjedoče svojim vlastitim kršćanskim životom. Suvremeni organizirani Apostolat mora u Hrvatskoj započeo je svoje djelovanje 1977. godine. Prvi biskup promotor (promicatelj) bio je riječki nadbiskup mons. Josip Pavlišić, a danas je to porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan. Prvi nacionalni ravnatelj bio je vlč. Vinko Kanižaj, a  sada je to fra Zlatko Šafarić. Svećenici uključeni u Apostolat mora  sada su: fra Stanko Dodig, kapucin iz samostana Gospe Lurdske u Rijeci, u krčkoj biskupiji msgr. Nikola Radić u Malinskoj, u Šibeniku župnik katedralne župe sv. Jakova don Krešimir Mateša, u Splitu kapucin fra Miljenko Vrabec, župnik Gospe od Pojišana,  don Mario Zelanović, župnik u Dolu na Hvaru, župnik u Pločama don Petar Mikić i u dubrovačkoj biskupiji msgr. Ante Marković, župnik u Vignju.

     Treba naglasiti da svi naši svećenici uključeni u Apostolat mora, kao i svi njihovi suradnici, uz svoje redovite poslove, svoj napor i svoje vrijeme ovom pastoralnom djelu posvećuju posve dragovoljno bez bilo kakve naknade. Tako je to manje više i u drugim pomorskim zemljama diljem svijeta. Razlika je u tome što bikupi u pojedinim pomorskim zemljmama AM smatraju važnom granom pastoralne djelatnosti dok kod nas to još nije posvuda tako.

     Što je Apostolat mora na našoj obali postigao u protekla tri desetljeća? Odgovor ima raspon od onog pesimističkog negativnog koji glasi ništa  pa do onog optimističkog i pozitivnog a glasi mnogo.

     Razdoblje od 1977. do 1990. bilo je vrijeme priprave, čekanja i nadanja. Kada su se u nas dogodile demokratske promjene nastupilo je vrijeme izlaska iz sakristije. Početkom 90-ih godina prošloga stoljeća Crkva je bila prisiljena krenuti na posao. Iako je bio rat, nije se smjelo čekati. Gradnja i obnova crkvenih zgrada, organiziranje karitativne pomoći potrebnima, intenzivna vjerska pouka djece, mladeži, i odraslih za sakramente, obnova javnih pobožnosti, procesija i slično, sve je to istodobno krenulo s velikim zanosom.

     Upravo u tom sveopćem buđenju vjerskoga života aktiviran je Apostolat mora, koji se dotada pripremao čekao i nadao. Aktivnosti su tiho ali ipak primjetno poput kvasca krenule najprije u Splitu, ali ubrzo i u drugim našim lukama kao i diljem naše obale.

     Sažeto govoreći naše djelovanje odvija se prvenstveno u brojnim susretima s ljudima od mora na različitim razinama. Ovaj današnji skup je godišnji susret  djelatnika i suradnika Apostolata mora  na razini naše države. Tako je to i u drugim pomorskim zemljama.

     Na našoj obali, posebno u našim lukama,  svećenici uključeni u Apostolat mora susreću se s pomorcima, ribarima, njihovim obiteljima i svim ljudima koji tu rade i od mora žive. Susreti s pomorcima odvijaju se na brodovima, u crkvama, na hodočašćima, procesijama, u obiteljima, na stručnim skupovima, na proslavama i drugdje. Čini se da su pomorcima najpotrebniji i najdraži susreti sa svećenikom na brodu. To nedvosmisleno potvrđuju iskustva lučkih kapelana i njihovih suradnika. Kad se brod privezao nakon dugog putovanja iz neke daleke luke, na njega dolaze predstavnici službi koje provjeravaju je li sve u redu s obzirom na posadu, brod i teret. Kako je lijepo bilo čuti kad zapovjednik prigodom posjeta posjetiteljima iz Apostolata mora spontano uz osmijeh i zadovoljno kaže: „Vi ste jedini koji nas posjetite a da ništa ne tražite već nas lijepo pozdravite i pitate kako smo“.  

     Nikada neću zaboraviti riječi što ih je na XX. svjetskom kongresu AM u luci Davao na Filipinima u jesen 1997. izrekao školovani mladi filipinski pomorac Brian  Binongo. On je, uz dužno poštovanje, djelatnike AM upozorio na stvarne probleme ukcanih pomoraca nazivajući  stvari pravim imenom. Govoreći o svojim iskustvima završio je najavom da upravo poslije kongresa ponovno odlazi na brod. Bit će treći časnik, ali on nema izbora, već mora poći za svojom mizernom zaradom. I, ako je život opasna igra, onda je moj život upravo to. Zato smo njegove zadnje riječi ispratili burnim pljeskom. Rekao je: „Ja osobno trebam nekoga s kime mogu govoriti, tko će me slušati i tko pri tom neće biti ravnodušan. Mi vas sve trebamo jer je vama stalo do naših duša. I vi nam pomažete da mi u nama samima doživimo Boga koji bdije nad nama dok plovimo oceanima. Divno je što sam neke od vas ponovno vidio. Ja sam pomorac!“

     Osobno se sjećam kako mi je jedan naš pomorac u prigodi posjeta na brodu u Splitu, nakon običnog i ne dugog razgovora, rekao: „Hvala vam što ste me pažljivo slušali i što za vrijeme našeg razgovora niste gledali na sat!“

     Više puta sam upravo na brodovima bio zbunjen. Susreti s posadom ponekad su bili najobičniji ljudski i prijateljski razgovori i ništa više. Bio sam nakon duljeg vremena iznenađen kad mi je pomorac rekao da je upravo onaj, za mene najobičniji razgovor, za njega bio od posebne vrijednosti i baš u pravo vrijeme. U tim trenutcima sjetim se one Isusove riječi: „Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti.“

     U pomorstvu ima mnogo problema koji se rješavaju na različitim razinama i s različitom dinamikom. Djelatnici AM moraju pratiti i podržati sva plemenita nastojanja za dobrobit pomoraca i njihovih obitelji. Ali  zalaganje svih svećenika uključenih u AM i svih njihovih suradnika mora biti usmjereno u prvom redu prema pomorcu, čovjeku ranjivom, umornom, iskorištavanom, obespravljenom, izigranom, zaboravljenom. I AM u svojim susretima u različitim prigodama može svojim nenametljivim i tihim primjedbama i upozorenjima pridonijeti da se odnos prema pomorcima ispravi.

     A sada još nešto o kapelanima AM.  Apostolsko pismo „Stella Maris“ što ga je papa Ivan Pavao II. potpisao 31. siječnja 1997. određuje kvalitete kapelana AM. Dokument određuje: „Kapelana Apostolata mora treba resiti čestitost života, revnost, mudrost i poznavanje pomoračkog života. Potrebno je da pozna više jezika i da je dobrog zdravlja.“  Papina odredba opisuje idealnog i svestranog službenika Crkve postavljenog na službu pomorskoga svijeta. Biskupi nemaju mnogo takvih idealnih službenika  pa za kapelane AM određuju konkretne ljude koje imaju. Svaki imenovani kapelan AM mora se trajno truditi da u što većoj mjeri ostvari kriterije što ih je Crkva postavila za duhovno dobro svojih vjernika kojima je život s morem izbor.

     Apostolsko pismo „Stella Maris“ spominje i suradnike. „Suradnik pomaže kapelanu, u pravnom smislu zamjenjuje ga u funkcijama u kojima nije potrebno ministerijalno svećeništvo“. Suradnici AM „trebaju se odlikovati čestitošću života, razboritošću i poznavanjem vjere“.

    Apostolat mora kao specifična pastoralna briga za pomorce i kod nas se razvija. Od onih skromnih i nesigurnih koraka početkom 90-tih godina AM postaje poznat i priznat sastavni element pomorskoga, a pomalo i crkvenoga života. To pokazuje i ovaj naš godišnji susret.

     Danas već slobodno kažemo da su u jedra AM zapuhali neki novi svježi vjetrovi. Ne samo smjernice što ih dobivamo iz Vatikana i blagotvorna iskustva kojima se obogaćujemo na kongresima, konferencijama i nacionalnim susretima. Tu su i naši vrijedni i dragocjeni suradnici za koje ja ozbiljno mislim da nam ih je Bog poslao. Ne ide sve kako bismo mi htjeli i željeli. Često kasnimo i oklijevamo. Ipak po nama slabima Bog izvodi svoja velika djela na dobro pomorskoga svijeta. Sve sam više uvjeren da Apostolat mora ne ovisi o spretnim i genijalnim ljudima već o Božjim darovima, što ih on daje svojoj  djeci na moru i uz more.   

    

     Karlobag, 23. rujna 2009.

                                                             fra Zlatko Josip Šafarić

                                                                  nacionalni ravnatelj

POZIV NA GODIŠNJI SUSRET APOSTOLATA MORA HRVATSKE

Godišnji susret Apostolata mora biti će u srijedu, 23. rujna 2009. u Karlobagu, u kapucinskom samostanu. Pozivamo sve suradnike i predstavnike AM Hrvatske. Za sve informacije obratite se nacionalnom ravnatelju AM hrvatske - fra Zlatku Šafariću (josip.safaric@st.t-com.hr)

Porinuće novogradnje 466 - "Peristil"

U Brodosplit-Brodogradilištu d.o.o., 4. kolovoza 2009. godine, sa navoza br. 2 obavljeno je porinuće Novogradnje 466. Handy bulk carrier, brod za prijevoz rasutih tereta, ugovoren je za brodarsku tvrtku Peristil Maritime Inc.

Ugovoreni brod prvi je bulk carrier u Hrvatskoj, a možda i u Europi koji se gradi pod zajedničkim pravilnikom za brodsku strukturu (Common structural rules), donesenim od svih klasifikacijskih zavoda svijeta. Time je sigurnost i trajnost po pitanju strukture broda dignuta na najvišu razinu. Ujedno je i prvi brod u Hrvatskoj za prijevoz specifične težine tereta od 3 tone/m, poput sumpora, vapnenca, silikon-magnana, ribljeg brašna. Svi tankovi goriva su odvojeni od vanjske oplate, čime se znatno povećava sigurnost u slučaju oštećenja. Obzirom na potpuno novu tehnologiju gradnje broda, brodogradilište je podignulo daleko manji broj sekcija na navoz, čime se skratilo vrijeme gradnje broda. Brod se porinuo sa završnom zaštitom podvodnog dijela, dakle kompletno obojan, čime otpada potreba odlaska na uobičajeno dokovanje

Bulk carrier dužine 190 m, širine 32 m, visine 17 m i nosivosti 52.000 tona, opsluživati će 25 članova posade. Glavni stroj težak 207 tona, izrađen je u Brodosplitovoj tvornici dizel motora po licenci MAN B&W, vodećeg svjetskog proizvođača dvotaktnih motora, a pokretat će ga motor od 8600 kW kod 121 okr/min što će mu omogućavati brzinu od 15 čvorova. Brod će imati dvojnu klasu, a gradnju nadzire klasifikacijsko društvo Bureau Veritas i Hrvatski registar brodova. Rok isporuke je 2009.

"Malo kumstvo" ovaj put je pripalo Mladenki Milardović, Rukovoditeljici odjela pripreme i standarda iz Službe projektiranja i konstruiranja, a blagoslov je uputio fra Miljenko Vrabec iz Apostolata mora.

Novogradnja 466 prvi je iz HANDY BULK CARRIER programa od ukupno 2 broda koje je ugovorilo splitsko brodogradilište. I četvrto ovogodišnje porinuće u Brodosplitu, od ukupno šest planiranih za 2009. godinu.

Nakon porinuća na navoz je postavljena kobilica za Novogradnju 467, drugi iz serije od dva bulk carriera nosivosti 52.000 tona ugovorenog za brodarsku tvrtku Radunica Maritime Inc.

Poruka promotora Apostolata mora porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana pomorcima uz blagdan sv. Nikole

Poštovani i dragi pomorci i ribari!

I ove vam se godine, uz blagdan vašeg zaštitnika sv. Nikole, obraćam prigodnom čestitkom i srdačnim pozdravima. Nalazili se kod kuće u svom kraju ili trenutno bili negdje daleko po morima i oceanima svijeta, ovaj će nas dan opet duhovno povezati, kako sa svetim zaštitnikom kome se obraćamo, tako i sa svima koji blagdan sv. Nikole obilježavaju darivanjem, okupljanjem, bogoslužjem.

Ovaj blagdan zaštitnika vas "ljudi od mora", pada u predbožićno vrijeme došašća, vrijeme darivanja i većeg obiteljskog zajedništva. A svako zajedništvo, posebno ono obiteljsko, oslonac je u naporima i iskušenjima kroz koja prolazimo. Upravo je život pomoraca i ribara gotovo dnevno ne samo fizički izložen ćudima i opasnostima mora, nego – zbog često dugotrajne odijeljenosti od bliskih osoba i zavičaja – pritisnut osamljenošću, nesigurnošću, stresom.

U tisućljetnoj europskoj tradiciji, sv. Nikola je zapamćen nadasve po velikoj, čudesnoj i čudotvornoj dobroti prema ljudima u opasnostima i nevoljama, dobroti koja je pomagala ali i stvarala novo ozračje blizine i zajedništva među ljudima. Svetac je na herojski način živio ono što je samo srce evanđelja, a to je – djelotvorna ljubav prema Bogu i čovjeku, tako da je njegov blagdan sve do danas obilježen dobrotvorstvom, posebno darivanjem djece i potrebnih.

Kršćanska ljubav – a sv. Nikola ju je živio snagom vjere i molitve – ključ je za stvaranje pravih odnosa među ljudima, ona svijet čini humanijim, ljudskijim. Suvremeni čovjek, često sebičan, materijaliziran i otuđen, upravo preko gesta dobrote može ponovno "naći sebe i svoje odbjeglo srce" te doživjeti veću otvorenost za bližnje, doživjeti ljepotu zajedništva.

Dobrota će, pak, značiti razumijevanje drugoga, strpljivost, milosrđe, opraštanje te osobito solidarnost s potrebnima, s onima kojima prijeti opasnost, bilo životna ili moralna.

Slijediti primjer sv. Nikole i prihvatiti poruku njegova blagdana, ljubiti bližnjega i doprinositi stvaranju ozračja zajedništva, znači, dakle, pomagati u svakoj nevolji, ne biti ravnodušan prema onome što se događa drugima, imati oka i srca za tuđe potrebe.

U tradicionalnoj kršćanskoj etici bile su uvelike na cijeni vrednote gostoprimstva, milosrđa, mirotvorstva, međusobnoga pomaganja i opraštanja. Na tim je vrednotama izrasla naša zapadna civilizacija sa svojim zahtjevima socijalne pravde, solidarnosti i ljudskih prava.

Dragi pomorci, ribari i svi "ljudi od mora", u vašem specifičnom zanimanju posebno se osjeća važnost povezanosti i zajedništva jer vi i doslovno doživljavate da ste s mnogima drugima i drukčijima "na istom brodu", ondje gdje sve mora biti koordinirano da bi plovidba bila sigurna. Kako je samo važno da i međuljudski odnosi na brodu budu "koordinirani", da svatko unosi dio vlastitoga srca za stvaranje ugodnoga ozračja blizine, povjerenja – zajedništva koje život čini ljepšim i podnošljivijim…

Želeći vam svima da, poput sv. Nikole, u svijetu oko nas budemo bar mali "čudotvorci dobrote", čestitam vam blagdan sv. Nikole i srdačno vas pozdravljam.



+ Ivan Milovan,

biskup promotor Apostolata mora

Godišnji susret Odbora Apostolata mora u Rimu

25/02/2009 17.32.13

Formacija i koordinacija djelatnika u ribarstvu, dva su cilja o kojima se raspravljalo na petom zasjedanju Međunarodnoga odbora Apostolata mora, koje je pod pokroviteljstvom Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika održano u Rimu od 16. do 18. veljače. Susret je potvrdio, kako prenosi L'Osservatore Romano, da je ribolovstvo složen i još nedovoljno poznat svijet, o kojemu su statistike i podaci o flotama, napuštanju, uhićenjima, nesrećama i mrtvima – kada su i ako su pod nazorom međunarodnih ustanova poput Organizacije ujedinjenih naroda i Međunarodne organizacije za rad – oskudni i nepotpuni.
Apostolat mora bi, sa svojom širokom mrežom centara u svijetu, mogao biti pouzdan izvor informacija za stvaranje lokalnih centara za dokumentaciju i prikupljanje podataka, napominje vatikanski dnevnik ističući kako se na zasjedanju zaključilo da bi informacije na taj način bile dostupne svim organizacijama zauzetim za blagostanje i gospodarsku situaciju ribara. Tijekom susreta je nacrtana globalna karta stanja, podijeljena na kontinente, podsjećajući da su nove turističke postaje u ime ekoturizma, primjerice u Sjevernoj i Južnoj Americi, izgradile velike strukture akvakulture koje prijete tradicionalnome ribarstvu jer prisiljavaju brojne zajednice na seljenje. U Europi, naprotiv, ribari su izgubili nadzor nad vlastitom djelatnošću jer se odluke više ne donose na nacionalnoj nego na zajedničkoj razini, na kojoj politička mišljenja mogu utjecati čak i upravljati odlučujućim procesima. Vlade u Aziji i Africi zbog pomanjkanja financijskih sredstava europskim ili drugim zapadnim ribarskim poduzećima s povlačnim mrežama prodaju ulov ribe, a ribarska je industrija, koja je nekoć zapošljavala lokalno stanovništvo, prisiljena zatvoriti tvornice. Na zasjedanju je osuđeno ilegalno bavljenje ribarstvom, koje ozbiljno prijeti nacionalnim i međunarodnim vodama kao i svim vrstama ribarskih plovila; ono predstavlja opasnost za svjetske izvore i mjere koje ih štite. Osim toga, upozoreno je kako brojna plovila ne poštuju osnovne sigurnosne propise, čiji su članovi, dok su na otvorenome moru, podvrgnuti nadljudskim naporima, verbalnim zloporabama i fizičkome nasilju, a katkada ih se čak ubija, ostavljajući obitelj bez novca i potpore.
Premda je suradnja između Fonda za prehranu i poljoprivredu (FAO), Međunarodne organizacije za rad (ILO) i međunarodne pomorske organizacije (IMO) dovela do usvajanja mjera za upravljanje ribolovstvom kao i mjera za sigurnost ribarskih plovila i ribara, brojne mjere nisu učinkovite jer nemaju zakonsku snagu. U tako teškome kontekstu, podsjeća L'Osservatore Romano, ribari i njihove zajednice, oko 40 milijuna obitelji, traže osobe koje im mogu ponuditi nadu, osobe koje će stvarno biti uz njih, a tu ulogu mogu obaviti kapelani i volonteri Apostolata mora. Stoga je tijekom zasjedanja istaknuta potreba da se između raznih članova Apostolata mora stvori mreža za priznavanje, određivanje i obranu prava ribara kako bi mogli dolično živjeti, raditi i imati pristup izvorima, koja će im pomoći da izraze svoje organizacijske mogućnosti te da osmisle metode za jednostavnije sudjelovanje u odlučujućem procesu o strategijama koje se odnose na njih. Moramo učiniti poseban napor u otvaranju putova za uspostavljanje dijaloga između ribara, a moramo u svoje centre i župe pozvati skupine ribara da dijele svoje zabrinutosti i da se pastoralno organiziraju – ustvrdio je nadbiskup Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika. Isto tako važna je formacija zaposlenika u ribarstvu, temeljna za poznavanje vlastitih prava. Na zasjedanju je usavršen konačni nacrt pravila o pastoralu na krstaricama, koji je sastavljen 2005. godine u Dunkerqueu, tijekom prvoga susreta posvećenog toj vrsti pastorala. Apostolat mora je međunarodna mreža katoličkih udruga i organizacija ustanovljena 1972. Nazočna je u 116 zemalja, a ovisi o Papinskome vijeću za pastoral selilaca i putnika.

ŠIBENIK: Održana sjednica odbora HBK za Apostolat mora

16.10.2008

Redovita godišnja sjednica članova Odbora Hrvatske biskupske konferencije za psatoral pomoraca održana je u srijedu 15. listopada u Šibeniku. Susret je započeo misnim slavljem u crkvi svetog Nikole, zavjetnom mjestu šibenskih pomoraca. Slavlje je uz koncelebraciju biskupijskih povjerenika i šibenskog biskupa Ante Ivasa, predvodio porečko – pulski biskup i promotor Apostolata mora Ivan Milovan.

Ovo je godišnji susret na kojem promišljamo i stvaramo planove kako bi naša Crkva u primorskim (nad)biskupijama mogla voditi kvalitetnu brigu za specifične potrebe pomoraca i njihovih obitelji koji su izloženi brojnim izazovima, kazao je biskup Ivan Milovan. Pastoral pomoraca zahvaljujući radu biskupijskih promotora zaživio je u svim hrvatskim mjestima vezanim uz more i pomorstvo. Pomorcima puno znači skrb Crkve, a to vidimo iz iskustava kada zaduženi za pastoral pomoraca posjete brodove u hrvatskim lukama. Isto tako našim pomorcima dosta znači susret s svećenikom diljem luka svijeta.

Crkva skrbi o pomorcima na specifičan način zato što je prepoznala da je način njihova života poseban. Sama činjenica da se pomorac odlaskom na brod za nekoliko mjeseci odvaja od svoje obitelji, od svojih prijatelja, od svoje životne sredine, od svoje župne zajednice - čini njegov život posebnim i, dakako, težim, kazao je nacionalni ravnatelj Apostolata mora fra Zlatko Šafarić, govoreći o pastoralu pomoraca.

Kapetan Darko Glažar, iz Rijeke, dao je izvješće o završnom dokumentu XXII. Svjetskog kongresa Apostolata mora u Gdynji u Poljskoj. On je kao jedini hrvat predstavljao Crkvu u Hrvata na tom svjetskom kongresu održanom od 24. do 29. lipnja 2007. Kapetan Mladen Russo, iz Splita, predstavio je priručnik za Lučke kapelane i pastoralne suradnike Apostolata mora Papinskog vijeća za pastoralnu skrb selilaca i ljudi na putu.

Lučki kapelani pojedinačno su iznijeli svoje izvještaje s terena u proteklom razdoblju od prošlogodišnjeg nacionalnog susreta.

Promotori Apostolata mora prilaze i prilazit će pomorcima u lukama pokazujući im kako ih njihova Crkva nije zaboravila, zaključeno je u Šibeniku na godišnjem sastanku Odbora Hrvatske biskupske konferencije za psatoral pomoraca.

Što je to Apostolat mora?

U jeku ljetne sezone kad mnogi svoju pozornost okreću prema moru zamolili smo kapucina iz samostana Gospe od Pojišana u Splitu i nacionalnog ravnatelja Apostolata mora (AM) fra Zlatka Šafarića za razgovor o pastoralnoj skrbi za mornare.

Što je to Apostolat mora?

Na koji način Odbor HBK za pastoral pomoraca vrši svoje poslanje u Crkvi u Hrvata? Koje sve programe izrađuje i koje sve inicijative podupire?

O. Šafarić: Odbor za pastoral pomoraca HBK ima cilj poticati i provoditi pastoralnu skrb među ljudima čiji je rad vezan uz more. Takva pastoralna djelatnost odvija se u mnogim pomorskim zemljama diljem svijeta. Odbor čine svećenici koje su biskupi primorskih biskupija odredili da se brinu za pomorce i ribare. Posebna pastoralna skrb potrebna je u značajnijim lukama jer su ondje pomorci najbrojniji. Na čelu odbora je predsjednik, a to je biskup kojega odredi biskupska konferencija. Njega zovemo promotorom, tj. promicateljem tog apostolata. U Hrvatskoj je to biskup porečki i pulski mons. Ivan Milovan. Njegov je važan zadatak poticati taj apostolat i tražiti izvješće o pastoralnoj skrbi pomoraca koje će prenijeti biskupskoj konferenciji te poticati kod drugih biskupa osjetljivost za taj specifični pastoral. On je ujedno povezen s Papinskim vijećem za iseljenike i ljude na putu u svemu što se tiče Apostolata mora.

Ovi su svećenici određeni za pastoral pomoraca u našim primorskim biskupijama: u Porečkoj i pulskoj biskupiji don Joško Listeš, župnik u Balama, u Rijeci fra Stanko Dodig, kapucin, župnik Gospe Lurdske, u Krčkoj biskupiji mons. Nikola Radić, u Malinskoj, u Zadarskoj nadbiskupiji don Srećko Frka-Petešić, župnik u Pagu, u Splitu je to fra Miljenko Vrabec, kapucin, župnik Gospe od Pojišana, u Hvarskoj biskupiji don Mario Zelanović, župnik u Dolu, u Pločama don Petar Mikić i u Dubrovačkoj biskupiji don Ante Marković, župnik u Vignju. Biskup promicatelj izabire jednoga od svećenika u ovom apostolatu i predlaže ga biskupskoj konferenciji koja će ga svojim dekretom imenovati na određeno vrijeme nacionalnim ravnateljem Apostolata mora. Od 1993. godine tu službu obnašam ja.

Što je to Apostolat mora i kako funkcionira?

Potpuno nove prilike za Apostolat mora u Hrvatskoj nastaju nakon demokratskih promjena 1990. godine. Tu je prekretnica u toj pastoralnoj djelatnosti. Apostolat mora od želje prelazi u stvarne aktivnosti kao što je to u mnogim lukama svijeta. Umor kao posljedica bezobzirnog iskorištavanja pomoraca danas je, prema nekim istraživanjima, najčešći uzrok mnogih stradavanja na moru. Mnogi sudari, nasukivanja i brojne radne nesreće posljedica su premorenosti sve malobrojnijih posada koje ne samo da teško nalaze vremena za izlazak u luci već jedva nalaze vremena za nužno potreban odmor.

O. Šafarić: Apostolat mora je crkvena organizacija koja promiče specifičnu pastoralnu skrb za pomorce i potiče ih na zauzeto svjedočenje svojim vlastitim kršćanskim životom. Kolijevka takvog organiziranog pristupa tom apostolatu je škotska luka Glasgow. Započeo je davne 1920. godine kao Apostolat molitve. Među našim pomorcima AM je poznat iz mnogih susreta u svjetskim lukama. Iako naša Crkva nikad nije zaboravila svoje vjernike na moru, pravi organizirani pastoral među pomorcima po uzoru na djelovanje u mnogim lukama svijeta u nas započinje 1977. godine. Te godine, na svom proljetnom zasjedanju biskupska je konferencija riječkog nadbiskupa mons. Josipa Pavlišića postavila biskupom promotorom tog apostolata. Prvim nacionalnim ravnateljem imenovan je Vinko Kanižaj koji je bio dušobrižnik naših vjernika u Engleskoj i boravio je u Londonu. Prvim lučkim kapelanima imenovani su don Petar Mikić u Pločama i ja u Rijeci.

Upravo tih godina počinju svečanije i masovnije proslave blagdana sv. Nikole, zaštitnika pomoraca na dan 6. prosinca. Na inicijativu AM i drugi svećenici u primorskim mjestima okupljaju pomorce i ribare te njihove obitelji. Tu nastaju prvi važniji susreti AM s našim pomorcima. Osim toga pažljivo smo pratili što radi Apostolat mora u lukama diljem svijeta. Predstavnici Apostolata mora, kao grupa, prvi put sudjeluju na Svjetskom kongresu Apostolata mora 1987. u Mombasi u Keniji.

Potpuno nove prilike za AM u Hrvatskoj nastaju nakon demokratskih promjena 1990. godine. Tu je prekretnica u toj pastoralnoj djelatnosti. AM od želje prelazi u stvarne aktivnosti kao što je to u mnogim lukama svijeta. Moj prvi pastoralni posjet splitskoj Sjevernoj luci bio je 23. studenoga 1990. Išao sam u pratnji kapetana Branimira Franića. Najodgovorniji ljudi u Sjevernoj luci bili su ponešto iznenađeni, ali primili su me veoma lijepo. Odmah se vidjelo da znaju kako djeluje Apostolat mora u drugim zemljama i nisu imali ništa protiv da tako bude i u Splitu. Toga dana posjetio sam posadu na talijanskom trgovačkom brodu »Vagero« i na šibenskom brodu »Tijesno«. Bio je to uzbudljiv početak pastoralne brige za pomorce u Hrvatskoj. Toga istoga dana u luci se našao prvi lučki pilot kapetan Mladen Russo. Poziv na suradnju, i on uskoro postaje marljiv i postojan suradnik, a tijekom vremena i duša Apostolata mora u Splitu.

Susreti s pomorcima često su veoma dragocjeni

Sudjeluju li u Apostolatu mora samo svećenici ili imate i drugih suradnika? Koja su njihova zaduženja i kompetencije?

O. Šafarić: Tu su i drugi suradnici: prof. Anamarija Petrić i njezina sestra Elda, Ana Mohorović, prof. Tanja Đirlić, Marija Kunjašić, kapetan Petar Bubić, Damir Ruić i još neki drugi. Bez njihove pomoći Apostolat mora u Splitu ne bi mogao razviti svoju djelatnost. Pomažu u posjećivanju posadama brodova, dopisivanju, informiranju, kao vozači, članovi uredništva časopisa »Sidro«, pomoćnici pri organizaciji slavlja i drugog. Oni svaki na svoj način pridonose boljem pastoralnom služenju Apostolata mora u Splitu.

Budući da sam sudjelovao na europskim konferencijama i svjetskim kongresima AM diljem svijeta, na kojima je uvijek bilo mnogo više laika suradnika nego svećenika, odmah mi je bilo jasno da Apostolat mora ne može kvalitetno djelovati ako sve ovisi samo o svećeniku, ma koliko on bio zauzet i marljiv. Zato sam odmah okupio malu grupu vrijednih suradnika. Treba reći da ni jedan svećenik u nas ne vrši samo službu dušobrižnika pomoraca, već to služenje dragovoljno vrši uz druge svoje svakodnevne svećeničke obveze. Tako je to i u svijetu. Apostolat mora u Hrvatskoj svake godine održava godišnji susret na kojem se okupe svećenici i suradnici.

Zašto Crkva osjeća potrebu da uz svoj redoviti župni pastoral treba skrbiti o pomorcima i na specifičan način?

O. Šafarić: Crkva skrbi o pomorcima na specifičan način zato što je prepoznala da je način njihova života poseban. Sama činjenica da se pomorac odlaskom na brod za nekoliko mjeseci odvaja od svoje obitelji, od svojih prijatelja, od svoje životne sredine, od svoje župne zajednice - čini njegov život posebnim i, dakako, težim. Na brodu živi na strogo ograničenom prostoru, s različitim ljudima koji su se ondje našli, koje nije on birao, s kojima mora komunicirati, često uz jezične barijere, jesti ono što se pripravi, u poslu surađivati s članovima posade koji su različite naobrazbe, kulture, svjetonazora i vjere. Brod se u luci zadržava kratko, a članovi posade svi su zaposleni te često nemaju vremena ni za odmor ni za izlazak s broda. Svoje vjernike koji su na moru Crkva ne može niti smije zaboraviti. AM je tu da u lukama priđe pomorcima, da pokaže da ih njihova Crkva nije zaboravila. Ako oni trenutačno nisu uključeni u redoviti život svoje župne zajednice, brigom AM mogu prepoznati da se Crkva za njih brine i da su oni dio te velike Božje obitelji razasute po svem svijetu. Iskustva lučkih kapelana govore da su susreti s pomorcima na brodu i u centrima Stella maris za pomorce često dragocjeni i da mogu donijeti novi duhovni polet, ljudsko ohrabrenje i samopouzdanje.

Osnovni je cilj - evangelizacija

Što pomorci očekuju od pomorskog kapelana? Na koji način on ostvaruje kontakte s mornarima?

O. Šafarić: To je pitanje na koje se pokušavalo odgovoriti na mnogim dosadašnjim lokalnim, regionalnim i svjetskim skupovima. Razmotrivši mnoštvo odgovora i želja u Apostolskom pismu »Stella maris«, što ga je u Rimu 31. siječnja 1997. potpisao papa Ivan Pavao II, naznačeno je kakav bi on trebao biti. Tu se ističe da kapelana AM, prije svega, treba »resiti čestitost života, revnost, mudrost i poznavanje pomorskoga svijeta. Potrebno je da pozna više jezika i da je dobroga zdravlja«. Takav će zacijelo ispuniti očekivanja pomoraca. To je idealan opis savršenog svećenika za rad s pomorcima. Što je pojedini kapelan AM bliži tom idealu, to bolje.

Osobno, kontakte s pomorcima ostvarujem u susretima prigodom posjeta brodovima, čestim susretima s pomorcima i njihovim obiteljima na ulici, na putovanjima, u zračnim lukama u Zagrebu i Splitu kada odlaze na brod ili se nakon iskrcaja vraćaju svojim obiteljima, u našem splitskom svetištu Gospe od Pojišana gdje pomorci, sami ili zajedno sa svojim obiteljima, rado navrate prije odlaska na brod i nakon povratka kući. Susrećem se s mnogima od njih kao i s članovima njihovih obitelji u crkvi prigodom proslave blagdana sv. Nikole biskupa. Susrećemo se i s učenicima pomorske škole, sa studentima pomorskoga fakulteta i njihovim profesorima. Susrećem ih i na različitim proslavama što ih priređuju brodarske kompanije, Udruga pomorskih kapetana, Udruga pomorskih strojara, Sindikat pomoraca Hrvatske te brodogradilište »Brodosplit«. Takve susrete imaju i drugi svećenici iz Apostolata mora kao i naši suradnici. Svaki takav susret, nadam se, bio je novi korak na putu prema osnovnom cilju AM, a to je evangelizacija.

Jednonacionalne posade uživaju solidnije uvjete Po Vašim saznanjima iz susreta s pomorcima, je li isto biti mornar na našim brodovima ili rad na »strancima«? Što je prednost, a što nedostatak? O. Šafarić: Prije pojave tzv. »zastava pogodnosti« (Flags of Convenience) brodske posade su u pravilu bile jednonacionalne. No nastojanje brodara da smanje troškove, otvaraju vrata stranim, manje plaćenim posadama, pa se danas procjenjuje da oko dvije trećine brodova u svijetu ima višenacionalnu posadu. Državne kompanije, kao što je u nas »Jadrolinija«, obično imaju jednonacionalnu posadu i u pravilu nude dobre i vrlo dobre uvjete ugovora, što nije slučaj na tzv. »podstandardnoj« tonaži zastava pogodnosti kao i na brodovima »otvorenog upisnika« nekih inače tradicionalno poznatih pomorskih nacija. Jednonacionalne posade u pravilu uživaju solidne uvjete, no prema istraživanju koje je proveo »Seafarers' International Research Centre« iz Cardiffa, miješane posade ipak dobro funkcioniraju. To je prilika i za razvijanje ekumenizma i međukulturološke snošljivosti. Kod miješanih posada uočene su teškoće pri komuniciranju, naročito u izvanrednim okolnostima, a treba priznati da se »problemi« najčešće javljaju u kuhinji.

Ostvarujete li kontakte i sa stranim pomorcima koji dolaze u naše luke? Na koji način?

O. Šafarić: Ima stranih brodova na kojima su svi članovi posade naši pomorci, ali razumljivo je da su na stranim brodovima strani pomorci. K njima dolazimo isto tako kao i k našima. Posade su često sastavljene od ljudi iz različitih država, različitih nacionalnosti i različitih vjera. Prema svima iskazujemo poštovanje. Spomenut ću primjer iz moga dnevnika AM što ga pišem od 1990. godine: Strani trgovački brod »Dream« 22. listopada 2005. U Sjevernoj luci iskrcavaju sol u vrećama. Posada je egipatska. Zapovjednik kapetan Mouallem Abdo je Libanonac, sada živi u okolici Beiruta. On je maronit, a ostali članovi posade svi muslimani. U posjet smo došli kapetan Mladen Russo i ja. Zadržali su nas u brodskom salonu. Bili su veoma prijazni i gostoljubivi. Nakon srdačnoga, prijateljskog razgovora na palubi smo se zajednički fotografirali. Drugog dana, u nedjelju, zapovjednik nam je uzvratio posjet. Došao je s prvim časnikom Eltahanom Adelom. Pokazali smo im svetište Gospe od Pojišana i kapucinski samostan te smo na kraju i mi njih počastili kolačićima i sokovima. Časnik nije jeo niti pio sok jer se drži propisa svoje vjere da u vrijeme ramazanskog posta od jutra do večeri ne jede niti pije. Nakon posjeta Apostolatu mora pokazao im je kapetan Mladen Russo glavne znamenitosti Splita. Na stranim brodovima vrlo često susrećemo filipinske pomorce koji su katolici.

Koja je razlika u radu na putničkim i na teretnima brodovima?

O. Šafarić: Putnički brodovi općenito mnogo češće od teretnih brodova pristaju u luku. Putovanja »teretnjaka«, ovisno o kategoriji plovidbe i tipu broda (kont, bulk, tanker), mogu biti vrlo duga, uz vrlo kratko zadržavanje u luci. Općenito može se reći da je osjećaj osamljenosti, pa i napuštenosti koji na dugim putovanjima daleko od obitelji i domovine često prati pomorce, manje prisutan kod pomoraca na putničkim brodovima. Nema bitne razlike u obnašanju dužnosti na putničkom i teretnom brodu.

Nekada su kršćanski pomorci bili navjestitelji evanđelja u nekršćanskim krajevima. Ima li danas takvih primjera?

O. Šafarić: Današnji pomorci su u drukčijim uvjetima. Brodovi se u luci zadržavaju kratko, a malobrojni članovi posade svi moraju biti na svojim radnim mjestima. Vremena za izlazak s broda ima veoma malo te je gotovo nemoguće ostvariti neku ozbiljnu i trajnu povezanost. Ipak više puta sam naišao na primjer izvrsnog svjedočenja vjere na brodu. Primjer iz mog dnevnika: Brod »Southern Express« plovi pod panamskom zastavom. Posadu čine Indijci. Nakon što smo pozdravili zapovjednika, ljubazno nas je primio konobar. Odmah je rekao da je i on katolik. Nakon razgovora poveo nas je u svoju kabinu. Na stolu je bila otvorena Biblija i molitvenik. Rekao je da svaki dan triput moli. Nastoji da jedanput to bude u isto vrijeme kada moli i njegova obitelj u Indiji. Ostali članovi posade nisu bili katolici, ali se vidjelo da svoga konobara neobično poštuju.

Rad na brodu sve je naporniji

Koliko je zanimanje mladih ljudi za zvanjem pomorca?

O. Šafarić: Zanimanje mladih za pomorsko zvanje sve je manje. Srednje pomorske škole i pomorski fakulteti nisu popunjeni. Trebat će učiniti nove korake da se stanje popravi i da mladi ljudi opet spoznaju i lijepo lice toga poziva. Stara je i istinita izreka: Ploviti se mora.

Osim nemirnog i olujnog mora, jesu li životi pomoraca još ičim drugim ugroženi?

O. Šafarić: Udobnije je ploviti na mirnom moru, ali olujno more ne ugrožava današnje brodove pa ni ljudske živote kao nekad. Umor kao posljedica bezobzirnog iskorištavanja pomoraca danas je, prema nekim istraživanjima, najčešći uzrok mnogih stradavanja na moru. Mnogi sudari, nasukivanja i brojne radne nesreće posljedica su premorenosti sve malobrojnijih posada koje ne samo da teško nalaze vremena za izlazak u luci već jedva nalaze vremena za nužno potreban odmor. Takav način života pogoduje alkoholizmu i sve prisutnijem drogiranju kod pomoraca.

Za one koji su po nekoliko mjeseci odsutni, kakva je komunikacija s obiteljima? Je li njihov obiteljski život ugrožen takvim ritmom života?

O. Šafarić: Zbog sve napornijeg rada na brodu skraćeno je vrijeme trajanja ukrcanja (šest ili četiri mjeseca, a neki imaju i bolje uvjete) a suvremene mogućnosti komunikacija s obiteljima značajno olakšavaju inače naporan boravak na brodu. Stoga, što zbog skraćenog ugovora, što zbog olakšanog komuniciranja, moglo bi se reći da obiteljski život nije ugrožen, ili barem znatno manje nego nekada.

Poslovično se govori da su veliki lučki gradovi stjecišta nemorala. Koliko je to točno i koliko je život pomoraca ugrožen nemoralom u velikim svjetskim lukama?

O. Šafarić: Današnji pomorac, član malobrojne posade, za kratkog zadržavanja u luci gotovo da nema vremena za izlazak, pa ima sve manje mjesta predrasudama o nemoralnom životu pomoraca u lukama diljem svijeta.

Kad se radi o mladim neiskusnim pomorcima, uvijek upozoravam da svaki od njih mora zrelo i odgovorno odvagnuti sve što nudi blještavilo zamamnih ponuda. Čaša žestokog pića, cigareta, droga, društvo, moj je izbor. Uvijek moram imati na pameti: Nije isto hoću li se svojoj obitelji vratiti vedra i nasmijana lica ili će moja obitelj ugledati turobno lice nesretnog čovjeka, ili neizlječivog bolesnika.

Oko dvadeset i sedam tisuća hrvatskih pomoraca Koliko u Hrvatskoj ima pomoraca? Koliko je kvalitetna i što sadržava skrb za pomorce u našim većim pomorskim gradovima? O. Šafarić: Prema nepotpunim podacima kojima raspolaže Sindikat pomoraca Hrvatske, u našoj državi ima oko 27.000 pomoraca. Mi smo mala zemlja. Naše luke ne mogu se mjeriti s velikim svjetskim lukama po količini prometa. To znači da je u našim lukama manje brodova, manje pomoraca i dakako manje novca. Zato mi zasada još ne možemo imati dobro uređene klubove ili centre u koje bi svraćali pomorci dok im je brod privezan u luci. Hoće li se to u skoroj budućnosti ostvariti, najprije u našoj najvećoj luci Rijeci, treba se nadati. Dotada AM nastoji svoju pastoralnu brigu za domaće i strane pomorce ostvarivati, prije svega, različitim susretima, bilo na brodovima u crkvenim prostorijama ili na drugim prikladnim mjestima. I u takvim prilikama pomorci dobro vide i cijene svaki naš korak što je učinjen s iskrenom zauzetošću u vjeri i ljubavi.

Glas Koncila, broj 29 (1673), 16.7.2006.

STRANICA JE TRENUTNO U IZRADI!