Poruka porečko-pulskoga biskupa Ivana Milovana, predsjednika Odbora HBK za pastoral pomoraca
Poštovani štovatelji sv. Nikole, dragi naši pomorci i ribari!
Obraćam vam se i ove godine o blagdanu sv. Nikole, vašeg velikog Zaštitnika, blagdanu što ćete ga neki moći radosno slaviti sa svojim dragima ovdje u domovini, drugi pak negdje na pučini oceana ili u dalekim lukama svijeta. Bit ćemo ipak, svi mi Svečevi štovatelji, tog dana na osobit način duhovno povezani – osobito u molitvama i slavljima – misleći na sve naše "ljude od mora", koji "i u dobru i u zlu" ustraju u svom poslu, zarađujući tako za sebe i svoje obitelji taj "kruh sa sedam kora".
Ove godine uz blagdan sv. Nikole rado mislimo na jubilej 90. obljetnice postojanja i djelovanja (1920 – 2010) "Apostolata mora", organizirane konkretne službe Katoličke Crkve diljem svijeta koja promiče – osobito u većim lukama – pastoralnu i drugu skrb za pomorce. Svećenici "lučki kapelani", zajedno sa svojim suradnicima u Apostolatu mora, susreću se s pomorcima, ribarima i drugima koji tu rade i od mora žive. Susreću se u crkvama, na hodočašćima, u obiteljima, na stručnim skupovima… a najdraži su susreti upravo na brodovima u lukama gdje se pomorcu, često ranjivom, umornom, iskorištavanom i zaboravljenom, pruža pažnja i ohrabrenje, a može se možda tihim načinom pridonijeti također da se poboljša i sam odnos prema pomorcima. U tom smislu vrlo je rječito svjedočanstvo jednog našeg pomorca za posjeta svećenika brodu: "Hvala vam što ste me pažljivo slušali i što za vrijeme razgovora niste gledali na sat."
Sveti Nikola, čiji blagdan slavimo, ostao je živ u memoriji kršćana sve do danas upravo stoga jer je u svakom potrebniku s kojim se je susretao, vidio nadasve – čovjeka. A znamo kako je to u svakom vremenu i prostoru (je li na osobit način baš u pomorskom svijetu?) važno, vidjeti u nekome ne tek zaposlenika, radnu snagu, broj… nego - čovjeka. Sveti Nikola bio je nadasve čovjek srca. Smijemo željeti i apelirati, osobito na najodgovornije, da se na svakog pomorca i ribara gleda također srcem, da se u njemu ponajprije vidi čovjeka. Sigurno to znači da pomorci i ribari i sami jedni na druge tako gledaju i međusobno se tako odnose. Težina, napori i jednoličnost posla mogu ljude nekad učiniti da postanu nalik stroju… Kako je za dušu upravo ozdravljujuće kad doživimo da nas netko znade pogledati okom čovjeka i prijatelja, okom srca! Doista, uvijek će svijetu biti najviše potrebni ljudi koji će imati srca za druge, koji će u svakoj prigodi poput sv. Nikole u svima oko sebe znati vidjeti čovjeka, bližnjega, po evanđelju upravo – brata!
Dragi pomorci, vi plovite morima svijeta, izloženi danonoćno velikim opasnostima, da biste osigurali sebi i svojim obiteljima dostojan život. Radite često u vrlo lošim uvjetima, ne uvijek i dostojno plaćeni za svoj rad, upućeni na same sebe, daleko od svojih najdražih. Često okruženi nepoznatim osobama, s različitih kontinenata, naroda rasa i vjera. Ipak baš u toj različitosti možete doživjeti kako smo svi djeca Božja. Kad vas bura i oluja tuče, daleko na pučini usred bezdana, svi ste u istoj opasnosti. Vjerojatno se svatko na svoj način utječe Bogu za pomoć. Mi se kao vjernici katolici Bogu obraćamo najviše preko našeg moćnog Zaštitnika sv. Nikole.
Dragi pomorci, neka vas sv. Nikola prati i čuva na svim vašim putovanjima te vas uvijek sretno dovede vašim obiteljima, prijateljima i dragom kraju!
Nema komentara:
Objavi komentar